VIDRA / OTTER-PRESLATKA ŽIVOTINJICA,ŽAŠTO NE I KUĆNI LJUBIMAC.

VIDRA / OTTER-PRESLATKA ŽIVOTINJICA,ŽAŠTO NE I KUĆNI LJUBIMAC.

Taksonomija:
Carstvo: životinja ( Animalia)
Koljeno: Svitkovci ( Chordata)
Razred: Sisavci ( Mammalia)
Red: Zvijeri ( Carnivora)
Obitelj: Kune ( Mustelidae)
Rod: Vidre ( Lutra)
Vrsta: Euroazijsaka vidra ( Lutra lutra )

Rasprostranjenje: može se naći gotovo u cijeloj Europi i Aziji i na dijelovima sjeverne
Amerike, ali je u mnogim područjima istrebljena ili vrlo rijetka.

Zaštita: U Europi i Hrvatskoj je zaštićena zakonom
Životni prostor/stanište: rijeke, ribnjaci, jezera, potoci
Način života: samac, aktivna je uglavnom u sumrak i noću, dobro i brzo pliva
prelazeći 20 km i više tijekom noćnog lova; živi u jazbini uz obalu s izlazom pod
vodom (holts), a koristi i mjesta za odmor i skrivanje (hovers).

Prehrana: ribe (95% prehrane), rakovi, žabe, sitni sisavci, ptice
Životni vijek: 15 - 18 godina ( u zatočeništvu) a svega 3 god. u prirodnim uvjetima
Potomstvo: leglo do 4 mladunca, do 3 legla tijekom života –niska je stopa
preživljavanja mladunaca
Vanjski izgled: mnoge prilagođene na životu u vodi ( izduženo tijelo, gusto smeđe
krzno, široka njuška, male oči i uši, kratke noge, šape s plivaćim kožicama, dug
spljošten rep); dužina: od 57 - 70 cm tijelo, a 35 - 40 cm rep, masa: ženke do 7.3 kg a
mužjaci do 11.3 kg

Lov plijena: brz plivač i vrlo efikasan lovac; krutim brkovima, oštrim vidom i
odličnim sluhom osjeća kretanje plijena pod vodom, a oštrim očnjacima hvata.
Prijetnje: - izlov radi krzna (češće u prošlosti )
- onečišćenje vode, gubitak staništa, nesretan slučaj.

Miris: karakterističan je, slatkasti, riblji, uljasti do mošusasti.

Vidra, obična vidra, rječna vidra, evropska ili evroazijska vidra (Lutra lutra) je vrsta iz familije kuna, izuzetno prilagođena životu u slatkoj vodi. Poznate su kao veoma vješti plivači. Vidre se prvenstveno hrane ribom. U lovu nisu izbirljive, i po pravilu love plijen koji se može najlakše uhvatiti u datom trenutku. Ipak, omiljena hrana su joj jegulje. Često satjeraju plen u travom obrastao tjesnac i napadaju ga odozgo svojim snažnim i oštrim zubima. Pored riba, hrane se i rakovima, vodenim insektima, žabama, pticama, a ponekad i mladim kunićima i zečevima. 

Vidre koje žive u blizini mora hrane se rakovima i raznim morskim ribama. Vidre su vrlo strašljive, suzdržljive životinje koje žive samačkim životom. U lov idu pretežno noću, a dan uglavnom provode u svojim jazbinama. Love i hrane se u bistrim i nedubokim potocima, a poželjno je da su ti potoci i obrasli gustišem i da su u blizini poplavnih područja. Za vidre je ipak najvažnije da je voda bistra i da obale pružaju mogućnost skrivanja. U potrazi za hranom, vidre često znaju da se sele iz jednog rečnog područja u drugo, pri tom često prelazeći velike udaljenosti.

  Vidre obelježavaju svoju teritoriju izmetom, i često je kontrolišu. Mužjak obično posjeduje veliku teritoriju, dužine od 1 do 40 km, a u prosjeku oko 18 km, a ženka sa malduncima posjeduje nešto manji prostor u sklopu teritorije mužjaka. Jazbine kopaju između korjenja drveća u blizini rijeke. Ponekad koriste i jazbine kunića i jazavaca ako nisu daleko od vode, a često imaju i po nekoliko svojih jazbina koje koriste u zavisnosti od toga gdje se zateknu. 

Ponekad koriste i šuplja debla za jazbine, a ponekad su jazbine tek rupe u zemlji do kojih je moguće doći samo iz vode. Vidre nemaju određeni preiod parenja. U području jednog mužjaka živi nekoliko ženki i mužjak ih posjećuje kada su spremne za parenje. Mužjaci postaju polno zreli sa oko 18 mjeseci starosti, a ženke sa oko 2 godine. 

Ženke se kote 63 dana nakon parenja i donose 1 do 4 mladunca. Prvih četrdesetak dana mladunci su potpuno bespomoćni i majka ih doji. Mužjaci ne učestvuju u podizanju mladih. Nakon 8-9 mjeseci mlade vidre se prvi put privremeno odvajaju od majke, a postaju potpuno nezavisne od majke sa oko 12 mjeseci. 

Nekada su vidre bile rasprostranjene širom Evrope, ali se danas rjetko sreću. Danas žive pretežno u Velikoj Britaniji, naročito u Šetlandu, zatim u Italiji, Norveškoj, sjeveru Rusije, u Sibiru i na sjeveru Afrike. Najčešće grade stanište uz rijeke i kanale kod kojih ima gustih šuma, grmlja i šipraga, kako bi se lakše u njima sakrile. Zagađenost voda, a u prošlosti pojačan lov na vidre pomoću lovačkih pasa, te ulični saobraćaj, su činioci koji su doprinjeli smanjenju broja vidri.

ZATO IM OBEZBIJEDIMO SMJEŠTAJ JER TO ZASLUŽUJU:

Orijentalna kratkonokta vidra,baby otters,I love milk as every baby.

Oriental clawed otter, Aonyx cinereus; synonymous: Aonyx cinerea also known as the Asian clawed Otter is the smallest otter in the world. 
Oriental clawed otter can be found in the mangrove swamps and fresh wetlands of Bangladesh, southern India, China, Taiwan, Indochina, West Malaysia, Indonesia and the Philippines. 
Adults of this species otters can grow to the length of approximately 0.9 meters from nose to tip of the tail, and weigh about 5 pounds. They feed on fish, frogs, crabs, crayfish and shellfish. 

This type of otters is striking for its distinctive paws; their claws do not extend over the fleshy pads of their fingers. These attributes provide a human-like efficiency in capturing and coordination to the point of using their paws feeding crabs, crabs and other small aquatic animals.www.ljubavstara.com

 Oriental clawed otters live in extended family groups with a single alpha pair to mate, while previous adult cubs assist in raising new cubs.

Type previously considered the only member of the genus Amblonyx, but after the recent mitochondrial DNA (Koepfli and Wayne, 1998) has been demonstrated as a member of the genus Aonyx. There are also discussions about the name of the species; cinereus and cinerea. Currently the IUCN name is Aonyx cinereus, while "species of mammals in the world," he cited as Aonyx cinerea.

Name

Dwarf otter (Aonyx cinerea)

Climate

much of southern Asia

Habitat

tropical rain forests, landscapes rich in water